U lovu se dešavaju svakojake, situacije koje od lovca traže znanje i poznavanje lovačke etike i običaja. Jedna od njih je svakako- što i kako lovac treba postupiti, shodno lovačkoj etici i drevnim običajima- kada mu ptičar aportira – nastrijeljenog fazana.
Naime, u lovu fazan poleti, ispred ptičara, koji ga je fermao, lovac ga obori prvim hicem ,ali fazan nastavi nastrijeljen instinktivno trčati u nakani da se negdje skrije!
Što će lovac u toj i takvoj situaciji učiniti ?
Sigurno je da neće ponovno pucati u bježećeg fazana. To bi bila doista kardinalna pogreška, kontra svih lovačkih pravila i propisa !
Dakle, lovac treba uputiti psa da fazana pronađe negdje šćućurenog u grmlju, da ga aportira, te treba znati što mu je tad činiti. Kad mu ga aportira, lovac otrgne jedno krilno pero i – ubode ga njime u potiljak !
Možda ovo izgleda grubo, ali nije- to je zapravo „samilosni hitac letnim perom „fazana.
U praksi se koriste i drugi načini, ali nam se čini da je ovaj najbliži onom humanom.
InfoCap
