U lovištima gdje ima dovoljno hrane, bilo „žive“, mesne ,od divljači ili stoke- ne mogu se ni lovci ,a bogme, ni stočari- riješiti čagljeva, te pogotovo njihove subraće- zloglasnih vukopasa i vukova.
Ništa drugačije nije ni kod Udbine. U svojevrsnom suživotu su domaći psi lutalice, seoski, te psi čuvari stoke i – ovdašnji čagljevi. Iz tog nezakonitog braka potječu neobični ,još gori ,ali lukaviji potomci- ovaj put crni čagalj !
Lovci Udbine , međutim, doskočili su im i odstrijelili jednu takvu životinju. Kažu, da je sva sila čagljeva,a ovaj crni sa bijelom flekom je očigledno potomak domaćeg psa i ženke čaglja !
Kad čagalj krene, i vuk se drži podalje. Da li je, međutim, ovaj prgavi mješanac gori i lukaviji od svojih roditelja, to lovci prepuštaju struci da ona razjasni, ali oni znaju da ovako velika životinja može napasti i znatno veću od sebe …
Da li ovaj mješanac laje, poput psa, ili zavija, poput čaglja , čije zavijanje ulijeva strah u kostima- još uvijek je tajna u ovim ,udbinskim lovnim prilikama i svakidašnjici.
InfoCap
