Pod pojmom „štetočina“ stariji lovci ubrajaju sve ono što leti ,napada, ubija i jede plemenitu divljač, usjeve ili čak stoku.
Tako se još i danas lovci izražavaju riječima „štetočine treba tamaniti…“ No, poznati splitski prirodoslovac, profesor Mladen Krpan, još je davnih godina (1985. ) , predajući na splitskim visokoškolskim ustanovama ispravljao nepravilni govor lovaca na način da je smatrao da je ispravna riječ za „štetočine“ ipak – ptice grabljivice.
Profesor Krpan objašnjavao je da u prirodi nema „ptica štetočina“ već samo- grabljivica . A to su , pak ptice koje svojim oštrim kandžama grabe , odnose plijen i nalaze se na vrhu hranidbenog lanca.
Ptice grabljivice su sanitarci, love bolesne, nastrijeljene ili ozlijeđene ptice i utoliko su jako korisne u prirodi. Grabljivice su u načelu strah i trepet ptičjeg svijeta, jer čim se pojave na vidiku – sve što pernato leti „umire od straha“, bježi, skriva se u zaklonište dok opasnost ne prođe !
Drugim riječima, ptice grabljivice su značajne u održavanju ravnoteže u prirodi, a dijelimo ih na dnevne i noćne.
One su u naravi moćni letaći i veličanstveni lovci hvatajući plijen ispruženim kandžama …
Osim ptica grabljivica,u obitelj ptica štetočina, pripadaju ptice štetočine bilo na kopnu, moru, jezerima ili poljima, koje napadaju ostale (kao kormorani ribu) sa kojom se hane. U taj krug ptica štetočina spada čak i neka divljač, kao guske i divlje patke , pa i vrane…
InfoCAP
