Što god da se dogodi divljači u prirodi – dogoditi će se ,kad-tad i čovjeku. Znači lovcu. A zato smo upravo mi ti koji preko uzgoja i zaštite divljači, uključujući i racionalan lov – sprečavamo da se zlo dogodi divljači.
Tijekom hrvatske lovačke povijesti naši preci radili su na dobrobiti divljači i lovstva .S jedne strane etičke i prirodne vage stajao je on, lovac, a s druge divljač, svo ono bogato ptičje i životinjsko carstvo koje je uzgajao, ali i lovio pod uvjetom i na način kako ga je obdarila Majka priroda. Da nije bilo takvih spoznaja, kompromisa i vladanja, što bi mi inače danas uzgajali i lovili, a što bi ostavili u naslijeđe generacijama koje dolaze ili će doći jednog dana poslije nas.
Imamo ono što nema nitko: more, rijeke, jezera, šume, livade, divljač od kojih se troje veličanstvenih razlikuju i nema ih nitko na jednom lokalitetu u Europi. To su vuk, medvjed i ris.
Stekli smo u svijetu pozitivan imidž. Prati nas ugled- po ljudima, vrstama divljači, od onoga divojarca ili muflona sa gorske Hrvatske, pa do kraljevskog jelena, srnjaka prekrasnih rogova, divlje svinje iz slavonskih i baranjskih ravnica i šuma. Prati nas ugled časnih i etičkih lovaca, tradicionalno gostoprimstvo, lijepi lovački običaji i višestoljetna tradicija koju naslijedismo od naših starih…
I, sada, kada je sve što je dobro, korisno i pozitivno za nas i naše lovstvo krenulo dobrim stazama – trebalo bi „baciti pod noge“, ono dobro i lijepo u koje smo mi i naraštaji uložili mnogo truda, znanja i volje. Ne dajmo da nam drugi „kroje“ pravdu, uzmimo stvari u svoje ruke i problem, ako ga ima, a očigledno ga ima, nastojmo riješiti sami. Ne trebaju nam tutori ni dušobrižnici sumnjivog interesa.
Ne dolijajmo „ulje na vatru“ da nas ne zadesi sudbina jednog od lovačkih saveza u našem susjedstvu.
InfoCAP
Fotografija je ilustracija teksta i nije s ničim usporediva
