Od vladavine Austrougarske monarhije do današnjih dana- u optjecaju su lovne karte – lovačke iskaznice, lovne dozvolnice- koje su u ono doba služile kao osvjedočenje da je lovac – platio državi, odnosno nadležnoj vlasti- porez na lovačku pušku i na psa (ako ga je posjedovao)!
U današnjim uvjetima lovna karta je osvjedočenje da je lovac položio završni lovački ispit i stekao status lovca sa svim pravima i obvezama.
U jednom vremenu gubi se smisao „lovne karte“ jer su državne vlasti tražile- i dopuštenje za lov. A moglo se je loviti u čitavoj državi, jer je država bila vlasnik lovišta u regalnom sustavu (slobodni lov ).
Još u doba Austrougarske- lovnu kartu nije mogla dobiti osoba ( „lice“ ) ako nema navršenih18. godina života, kao što je i danas. S tim da je do punoljetnosti (21. godine ) trebao imati suglasnost („dozvolu“) roditelja ili tutora.
Kriterij „starijeg maloljetnika“ preuzeo je prvih godina rada i Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju (1925. ), preteča današnjeg Hrvatskog lovačkog saveza.
Savez lovačkih društava u dopisu kojega je potpisao tajnik inž. Ivo Čeović ističe da lovnu (lovačku) kartu mogu dobiti jedino oni koji su članovi tog Saveza. Nadalje, da“ lovnu kartu ne mogu dobiti lica koja nisu navršila 18. godina, a da poslije navršene 18. godine DO PUNOLJETNOSTI-AKO NEMAJU DOZVOLU RODITELJA ILI TUTORA“.
Doduše, danas građanin ,određene vrste oružja (revolveri /pištolji) ne može dobiti nabavnu dozvolu ako osoba nije navršila 21. godinu, od kojeg su propisa izuzeti lovci i strijelci. To je, zapravo, ozakonjena beneficija lovaca i strijelaca u odnosu na ostale građane ,napose lovce za zadavanje tzv. samilosnog hica nastrijeljenoj krupnoj divljači.
InfoCap
Na slici :
Preslik lovne karte za starije maloljetnike iz 1883., koštala je 6 forinta,a za odrasle 12 forinta (iz arhive Capreolusa)
