Opsjednuti trovanjem i trovačima divljači, sudeći po medijskoj galami koju svako malo improviziriraju čuvari prirode, čini se da je došlo vrijeme kada će se , naposljetku, „ugristi za jezik“,stati na noge i promisliti što to, oni, zapravo rade i hoće.Kuda vodi njihova stalna kampanja kontra svega što odiše lovom i lovstvom, te bezbroj pisanih napadaja na lovce, bez povoda i opravdanja!
Tradicionalni lovci sa Neretve, zagriženi ljubitelji lova na crnu lisku, pitaju se na kojoj planeti prebivaju čuvari prirode koji nekidan, na svojim „zatrovanim“ stranicama – pišu o lovu atraktivne crne ptice Neretve sa patronama napunjenim olovnom sačmom, sa sprdnjom, u članku naslovljenom „Liska na akciji – doznajte pravu cijenu mesa divljači“.
Čudno, do zla boga…
Vijest da se crna ptica Neretve lovi olovnom sačmom, da bi se potom predugačko dale problematične analize “ iz rukava“ , da je ta ista olovna sačma, sa dna Neretve, opasna za ljudsko zdravlje, što hoće reći Neretvane , kada je počokaju liske sa muljevitog dna rijeke (možeš mislit !), stara je, štaviše,izlizana i zastarjela, koliko i sam lov u prekrasnoj blatiji veličanstvene Neretve.
Članak kao da je izvučen iz arhive i ponovno podastrijet čitalačkoj publici, počesto nabrijanoj ovakvim i sličnim pamfletima, kojima se bez dokaza optužuju neretvanski lovci da love pticu svoje mladosti još uvijek olovnom sačmom.
Članak je promašaj, sa profesionalnog,stručnog gledišta, novinarski i urednički kiks, kao takav „ne pije vodu“,jer nije više aktualan, neobjektivan je i u konačnici nestinit.
Tko to na Neretvi lovi olovnom sačmom pernatu divljač, pa i liske !? Nitko!
Državni lovni inspektori kažu da je sve manje takvog lova te da neretvanski lovci sve manje dolaze u napast da love olovom u patronama i za pojasom . Što će im,vele, olovna sačma, kad mogu loviti lisku tvrdom, odnosno dopuštenom čeličnom sačmom !
Lovačka učilišta u Hrvatskoj educirali su lovce pogotovu mlađu generaciju, o blagodatima njihova prirodnog močvarnog krajolika, gdje se okupljaju ptice preletnice , naglašavajući razloge zbog kojih je donesen embargo na lov sve što leti,a spada u divljač, zabranjenim olovom iz pušaka sačmarica.
Lovcima sa Neretve to je jasno kao dan. Kome onda to nije još uvijek jasno, osim naravno čuvarima prirode, da se pernata divljač, u što spada i crna liska, lovi sa tzv. čeličnom sačmom otkako je obuhvaćena konvencijama Europske unije.
Svagdje,na svim močvarnim staništima pa tako i u dolini Neretve !
Za one koji ne znaju, ili, još gore, neće da znaju ,iz tko zna kojih motiva- Uredbom komisije EU (2012 /57 ) o izmjeni Priloga XVII , Ur.br. (EZ) broj 1907 /2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji , evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija ( REACH )- zabranjena je uporaba olovne sačme u močvarnim područjima ili unutar 100 metara od njih .
Jasno kao dan !
U nastavku se dalje pojašnjava : „Vlažna ili močvarna područja su staništa koja su stalno ili povremeno prekrivena vodom . To su rijeke, jezera,ali i poplavne livade i šume, na primjer morska obala , uključujući i koraljni greben na moru.
Uvažavajući navedeno jasno je da prilikom lova pod ovim i ovakvim uvjetima odstrjel uporabom naboja s olovnom sačmom nije dopušten „ izvjestilo nas je- tumačeći dokumente Europske unije o zabrani lova olovnom sačmom na močvarnim područjima u Hrvatskoj, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva ( INFOCAP, listopad 2024, periodična publikacija Lovačkog učilišta Capreolus u Splitu ).
O „olovnoj kugi“ u lovu na liske uopće je bezpredmetno razgovarati,a pogotovu pisati i javno iznositi neprovjerene podatke kao činjenice o nekakvom lovu olovnom sačmom. To se moglo dogoditi i događalo se u jednom drugom, ranijem vremenu,ali danas ,iz ovoga kuta gledanja i poimanja lovačke etike i kulture, doista bezpredmetno je uopće rasgovarati o trovanju olovnom sačmom .
Osim sumnjičavih priča, doduše, možda se naiđe na gdje kojeg krivolovca koji i dalje lovi olovnom sačmom, što nije tajna, ali to su doista rijetki slučajevi, koji nisu vrijedni spomena.
Crna liska othranila je Neretvu, hranila je stoljećima ovdašnju čeljad, bez obzira na način i uvjete lova. Jednako kao što je srdela othranila i podigla generacije žitelja Komiže. Jednako tako kao što otočani ne mogu zamisliti božićne ili novogodišnje blagdane bez ukusnog jela spravljenog od škojarskog zeca …
Liska se sprema na blagdanskom stolu kao posno jelo, od daleke povijesti pa do danas pretvorila se u neretvanski bakalar ili riječnu ribu u lovačkoj gastronomiji u danima Badnjaka u dolini Neretve i južne Hercegovine.
Neretvanski svečenici, koji su živjeli s narodom i uz narod, stoljećima su gajili ovaj običaj : za Badnjak je na svečanom stolu trebala biti ukusno spremljena liska crnih nogu !
Lov lisaka posebnim vabkom, ćukalicom izrađenom od trstike , je sportski lov, njome se ulovi lisaka taman toliko koliko je potrebito obitelji. Povijest ovoga kraja pamti čuvenog lovca na liske Stipu Veraju Stipušu, koji je među prvima, davne 1900. godine, počeo loviti liske ćukanjem uz korištenje vabka ručne proizvodnje…
INFOC AP
LEG.
Dolina Neretve , blagodat je ovog dijela Dalmacije i Hrvatske
