U doba siromaštva stariji lovci, težaci i ribari, jeli su galebova jaja prikupljena na otočnim hridima. Toga se još i danas sjećaju njihovi potomci, kada su im očevi i djedovi sakupljali jaja i pravili od njih razne delicije. U to vrijeme nije bilo ni deponija ,galebovi su se hranili na moru, ribari im nudili ribu kao na tanjuru, pa nije bilo opasnosti od eventualnih bakterija ili teških metala!
Galebova jaja pripremalo se „u tvrdo“ ili „u meko“, što je bilo najjednostavnije i najlakše. Nekad bi ih ispekli, a ako su još k tome mogli sve začiniti feticom pancete- na maslinovom ulju – onda je to bila prava hrana siromašnih.
Danas je galeb strogo zaštićen . No, jedini je problem što je prenapučen, i što se s mora preselio u gradove, gdje uznemirava žitelje svojim kliktanjem, a vozači parkiranih automobila moraju svaki čas prati svoje ljubimce . A to danas i nije baš jeftino!
Zbog toga se populacija smanjuje na human način – oduzimanjem pravih i stavljanjem umjetnih jaja.
InfoCap
