Lolići ,mitsko naselje na padinama Mosora, a povrh Žrnovnice spram Splita, istinski su raj za sve one koji vole mir, tišinu od koje oglušiš, kad bura dere, a kamen cvili, a ti pored komina. Uzburkani vjetar klizi niza Mosor i gura masne oblake da bi se ukazalo – prirodno carstvo!
Lolići su staro naselje, povijesno mjesto, zaštićeno, nekad u sastavu čuvene Poljičke republike, a danas grada Splita.
Nema lovca niti planinara koji se je verao i silazio „nizbrdicom“ Mosora a ada se nije napio hladne vode sa Lolića izvora, niti upoznao – danas jedinog lovca koji navrati do kamene kućice svojih predaka – da i miru Božjem provede nekoliko sati ili dana.
Tako je bilo i ovog puta…
- Gostovao sam kod mojeg prijatelja Ive Lolića, bio sam njegov gost, jučer, nisam znao šta ću sa sobom, a štuf svega oko sebe. I Splita i njegovih bučnih ulica, vodič u Lici rekao mi je neka ne dolazim zbog goleme količine snijega…priča Lađan Prvan, doajen splitskog i dalmatinskog lovstva, čuveni lovac i šljukin meteorolog!
- Ivo nadgleda ovaj dio Mosora, znade svaku stazu, ovdje se rodio, na ovom ljutom kamenu, odlazio u školu, spuštajući se u Žrnovnicu…
- Veliki je, odličan lovac, ljubitelj prirode. Zaljubljenik je u kraljicu kamenjara, jarebicu kamenjarku, koje lovi u štađunu. Kaže, šljuke ne lovi, iako je školovao dva super setera, koji mu stalno čine društvo.
Naselje Lolića građeno je na kamenu – od kamena. Stari , graditelji, ručno se slagali svaki kamen, kako bi sagradili , dovoljno za sebe, kuće koje danas predstavljaju zaštićenu mosorsku baštinu, specifičnu mikrokulturu građenja.
I s ponosom će vam reći, još poneki živući Lolić kako su dobili struju prije nego Split!
Druženje sa Ivom Lolićem proteklo je učas. Štono se kaže, nisam se ni okrenuo, a eto već je pala sjena nad Mosorom. Blagovali smo : Ivo me počastio domaćom, mosorskom spizom za ovo hladno, burno vrijeme usred marta- kuhanim kupusom i domaćom pancetom !
Ništa bolje i ukusnije nisam pojeo u svom životu.
Kako sam šetao okolo refuli mračne bure smrznuli su mi lice, nos mi se zacrvenio – tragao sam za mosorskim božjim darom : među kamenom pronašao sam pravu lovinu- šparoge , čiste ,kao suza. Dobro će doći, onako kuhane, s malo maslinovog ulja, onog komiškog.
Ostavio sam ih za urednika, on ionako drži dijetu…Kad bolje razmislim, ne možeš mišat, sad pancetu, sad šparoge…
One su cvijet , one su maestralno djelo Mosora!
Bura je širom otvorila škure na samotnom, obližnjem stablu, vjerujući da će joj se kroz taj“ prozor“ pružiti ljepši pogled na Split.
InfoCap
Snimke Lađan Prvan
