Još je 1960. godine poznati lovni stručnjak Marijan Koritnik iz Instituta za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu izradio je elaborat „O udomljenju malog tetrijeba u Gorskom Kotaru“. Osim velikog tetrijeba gluhana, to su bili prvi pokušaji kako bi se istražile prirodne i ostale mogućnosti uzgoja malog tetrijeba u Hrvatskoj.
Tetrijeb ruševac već je bio poznat kao lovna divljač u mnogim zemljama ,a napose u susjednoj Sloveniji, gdje je imao uvjete za život i opstanak.
Istraživač Koritnik ustanovio je da su pojedina područja u Gorskom Kotaru istovrsna po biljnom pokrovu kao i u Sloveniji, potom kvaliteta tla, vode i vodne tvari, mir u lovištu, te klimatski uvjeti. Posebno je istaknuto da nisu utvrđeni slučajevi bastarda velikog i malog tetrijeba ,odnosno da jedan drugome ne smetaju . U slovenskim lovištima, primjerice veliki tetrijeb je živio je do 1200 metara n/m, a iznad tih pozicija mali tetrijeb.
Prema tome, realni su prirodni i ostali uvjeti za udomljavanje malog tetrijeba ,napose iz Švedske , gdje je uzgajan u gaterima, a potom ispušten u slobodnu prirodu.
Dobra je osobina ruševca- koju nema veliki tetrijeb- što odmah primijeti opasnost i izbjegne je te se pričalo među lovcima „da na svakom krilu ima jedno oko i uho“!
Nisu nam poznati podaci da li je bilo kasnije pokušaja udomljavanja ruševca u Gorskom Kotaru i Velebitu, kao što je davnih godina savjetovao Marijan Koritnik i ostali stručnjaci.
Poznato je jedino da je udomljen veliki tetrijeb gluhan u objektu na Farjevom Lazu kod Tršća.
InfoCAP
