Lovac se rodi. Nije lako biti , postati i ostati, častan, etičan lovac, nabijen ljubavi s divljači, moralan, bez obzira na dodjeljenu ulogu u prirodi, koji će ljeti i zimi, hodajući tragom divljači, donositi i ostaviti na njenim stazama hranu koja život znači.
On nije vidio divljač preko nišana. On joj je bio prijatelj, hranitelj, On je bio Majci prirodi podanik, spavao je u njenom krilu, prebirući po uspomenama , prisječajući se vremena kada je lov bio viteški blagoslov.
Gotovo svakodnevno, neovisno o vremenu, puhala bura ili udarali pakleni južini, On je obilazio „svoje“ miljenike, „svoju“ divljač. On ju je hranio, tetošio, grlio, volio, kao da su mu vlastiti rod. Tako je shvaćao, tako se odnosio prema Božjim bićima. I kada je bilo najgore, kad su horde prokletih krivolovaca protutnjali njegovim lovištem – On im se usprotivio. S razlogom, sa argumentima, nije želio da mač nepravde zavlada njegovim rođenim krajem, onim milenijskim kamenitim prostranstvima gdje je rođen , u tom beskrajnom moru opore, u isto vrijeme i umiljate ljepote .
Sa svojih pustolovinama javljao se, pisao je, bilježio podatke, želio je ostaviti povijesni trag na tom surom kamenu. Bio je dugo, dugo, suradnik nacionalnog lovačkog magazina Dobra kob, bez dlake na jeziku. Nije se libio reći istinu, ali samo istinu, ma kako ona ponekad nekima zvučala.
Do kraja je ostao čestit, vjeran prirodi, prijatelj lovaca dobre naravi i morala. Prvi je informirao o pojavi srneće divljači u Grabovcu – Žeževici , prvi je javnosti podario vijest o nailasku divlje mačke. Poznate su njegove priče o psima, lovačkim goničima kojima bi se izgubio svaki trag na beskrajnom tragu uplašenog zeca , ili nemilice progonjene divlje svinje.Priče o prvim leglima jarebice kamenjarke…
Za svakoga je imao lijepu riječ, s mjerom, ukusom. Naprosto, bio je i ostao velikan hrvatskog lovstva. On, Dalmatinac, višegodišnji lovački dužnosnik i predsjednik Lovačke udruge „Kamenjarka“ , Grabovac – Kreševnica. Bio je za mnoge i ostao do kraja- tvrd orah na zemlji hrvatskoj !
Miro Šarić. Velikan, doajen hrvatskog lovstva, plemenita osoba, učitelj lovaca, istinski lovdžija , kolega i prijatelj, neprikosnoveni borac za lovačka,a s njima i ljudska prava.
Miro, uživaj u nebeskim lovištima, nastavi svoj pobjednički put Božjim stazama u smiraju svojeg časnog života. Sa tvojim neumitnim završetkom , vjeruj nam, nije prestala Tvoja bitka za ideale hrvatskog lovstva.
Ima nas još na tvrdoj stijeni.
CAPPRESS
