Lovačko prijateljstvo stvara se u u lovu, lovištu, kada zec ili fazan hoće pobjeći. Kultno prijateljstvo, kakvog nigdje sličnog nema na cijelom svijetu, još se više dopunjuje , od onog istinskog, lovačkog, u lovištu u – odabranoj konobi po najvišim kriterijima. Najčešće onoj našoj, domaćoj, među četiri zida i komina. E, ovdje je itekako važan „vatreni“ komin, kada se pod peku peku sinjske delicije. Jer, riječ je o nerazdvojivoj skupini uglavnom mladih, odabranih ljubitelja engleskih pointera . Oni love sa vrhunskim psima, iz poznatih uzgajališta i uspjesi u lovu su osigurani….
Tako je bilo i ovih proteklih dana u ravničarskoj Hrvatskoj, u lovištu Varaždinske županije. Sinjani su gostovali dva dana u Ludbregu ,a u ta dva dana, zapravo, u veoma kratko vrijeme aktivnog lovljenja- nalovili su se poljskih zečeva, i nešto malo , sitno, fazana.
Doba je konca lova zečeva. Neki su ga okončali sa zadnji danom Stare,a drugi su opet produžili lov. Davno je obran kukuruz, nepregledne table kukuruza , zeko je izgubio skrovište, zato se snalazi i boravi – na otvorenom terenu ! Ništa lakše, reći ćete. O, nije baš tako. Valja se dobrano pomučiti u podizanju zaca sa oranja, kada ti se na svaku nogu „zalijepi “ gomila blata, napose oko 11 sati kada sunce ogrije zemlju i kada sa takvim utegom moraš hodati u potragu za poljskim dugouhanom.
Eto ti ga, na, pucaj… vatreni poklič lovca nakon ispaljenog dupleta kolegi prema kojemu se zec okrenuo i juriša bočno poput metka.Hitac, jedan, pa drugi, konačno, progonjeni zec je pogođen. Do njega na oranju brže stiže žustri pointer dugoprugaš nego sam lovac…
Jutro je burno, friško je, ne smeta to Sinjanima željnim po kojeg zeca i dobre zabave. Do lova i ugodnog doživljaja i druženja prevalili su 500 km gore, 500 km dolje…Lov je završio, svi su zadovoljni, vođa lova hvali momke- nije bilo pogrešaka, sve što je nastrijeljeno ,a toga je malo,pronađeno je. Zato momci imaju vrhunske pointere, kako kažu za njih- to su briljantni kraljevi nepreglednih ravnica.
Dolaze na red sinjski arambaši. Puna teća sa suvim mesom…Nisu nam otkrili jeli Mare imala prste u njihovu spravljenju. Vođa lova gušta- slično jelo nije žvakao u životu. A kapljica je domaća, iz nekog privatnog podruma. Klizi brate kao Cetina… Neće odati tajnu otkuda je kad je zagrijala domaćine. U lovištu susrela se Cetinska krajina … I svima je bilo dobro, kao i uvijek kada se sretnu pravi ljudi i lovci. Za koji dan će Nova. Bila nam je dobra i ova ,a za iduću ćemo se potruditi da nam bude još bolja, čuje se pozdrav Sinjana ludbreškim kolegama velikog lovačkog srca.
Takvi smo mi, a takvi su i oni. Iako, kad ukupno gledamo, svi smo naši.
