Iako još sa sigurnošću nije potvrđena vijest da su se čagljevi (Canis aureus L.) nakon nekoliko desetljeća pojavili ponovno na otoku Korčuli , već sama pomisao na povratak tog zlotvora ulijeva strah u kosti tamošnjih kačadura i stočara.Profesor Darko Stojevski iz Tehničke škole u Virovitici,međutim, skreće pozornost da se u posljednje vrijeme i u unutrašnjosti Hrvatske suočavaju s tendencijom stalnog širenja i porasta broja te štetočine. Naime, čagalj je sve prisutniji uz granicu sa susjednom Bosnom i Hercegovinom odakle se širi u više pravaca na ravničarskom dijelu hrvatskih lovišta.
▪ Pojava čaglja u RH vezana je njegovim dolaskom kopnom iz Male Azije. Prvo se naselio uz jadransku obalu, a potom je svoje stanište proširio na otoke, Liku i Gorski kotar, gdje je nastavio naseljavanje sve do Slavonije. U prirodi u hranidbenom lancu čagalj bi kao strvinar trebao biti iza vuka, ali je u posljednjih nekoliko desetljeća počeo naseljavati staništa ispred te velike zvijeri. Samu brojnost i točnu rasprostranjenost čaglja teško je točno utvrditi, ali se zasigurno zna da nije ljubitelj hladne klime, snijega i leda –veli profesor.
Opisujući o kakvoj se životinji radi on navodi da ženka čaglja ošteni 2 do 8 mladih, a može i do 12 mladunčadi, što ovisi i o klimatskim prilikama (šteni se u travnju i svibnju). Ženke su spolno zrele već s 11 mjeseci starosti, a životni vijek čaglja je 8-12 godina, što može donijeti i hiperprodukciju vrste. Tome pridonosi i to što u Slavoniji nema vuka, pa mu i ne prijeti opasnost za život. Od hrane konzumira 55 posto hranu životinjskog porijekla, a 45 posto biljnog porijekla. Hrani se uglavnom glodavcima, insektima, žabama, jajima ptica, sitnom divljači, a najviše strvinama kao i različitim ostatcima životinjskog porijekla.
▪ Nakon Domovinskog rata kod nas su ostale velike napuštene površine koje su kroz ovo vrijeme postale devastirane i obrasle različitom uglavnom nekorisnom vegetacijom koja je postala idealno mjesto za skrivanje od čovjeka. Također su na tom zemljištu ostale devastirane kuće, ali i prateći gospodarski objekti koji čaglju služe za obitavanje i podizanje novih naraštaja mladunčadi. U Slavoniji ostale goleme površine gdje su se ljudi većinom iselili, ili preselili i tako ostavili veliku pogodnost za njegovo širenje staništa – tvrdi prof. Stojevski.
Od biljne hrane na meniju su mu razne vrste voća poput grožđa, plodova duda i oraha, smokvi, itd., a od povrća nisu mu mrski mladi kukuruz i neke druge kulture. Tako se čagalj približio suživotu uz neposrednu blizinu čovjeka, koji mu je u ovim krajevima jedini neprijatelj. U tom nazovimo ga suživotu, čagalj čovjeku čini štete na poljoprivrednim kulturama, koje su istini za volju u stvarnosti puno manje u odnosu na štete koje mu čine divlje svinje. Veću štetu čagalj čini napadajući domaću stoku i perad, a zbog velike brojnosti i česte učestalosti napadaja, te štete su puno veće od štete koju čini vuk.
▪ Čagljevi mogu provaliti u staje i u čoporu poklati svu stoku. Takvoj stoci najprije ispiju krv, a potom pojedu jetru i unutarnje organe, dok ostatak plijena skrivaju u obližnji guštik, koji nalaze veoma lako u napuštenoj okolini. Veoma rado posjećuju i kokošinjce, gdje naprave puno veću štetu od lisice. Noću znaju obilaziti i dvorišta i stambene objekte,gdje uglavnom pojedu svu hranu koja im odgovara – upozorava naš sugovornik.No, unatoč štetama koje čini čagalj je istodobno i koristan u hranidbenom lancu. Ta životinja ima veliku i važnu sanitarnu ulogu u lovištu, što proizlazi iz činjenice da konstantno uklanja sve strvine, bolesne, nemoćne i ranjene primjerke divljači. Određenu korist ima i poljoprivreda, jer sprječava povećanje populacije poljskih miševa, štakora i voluharica. I na kraju možemo reći i to da je približavanje čaglja čovjeku sasvim izvjesno pridonijelo i bacanje različitog hranjivog otpada oko naših kuća i gospodarskih objekata.
Dakle, čagalj je naprosto shvatio da se tu može dobro hraniti bez puno napora, pa stoga sasvim razumljivo sugeriramo razvrstavanje i zbrinjavanje otpada na pravilan način čime će zasigurno prevenirati takve pojavnosti.
Napisao Mirko Crnčević
NA SLICI
Zlatni čagalj sve se više širi lovištima i time postaje prevelika opasnost za divljač i stoku
Prof. Darko Stojevski
