GDJE JE NESTALO LOVSTVO?

GDJE JE NESTALO LOVSTVO

Očekujemo povratak časti i ugleda plemenite uloge hrvatskih lovaca

Još sam uvijek ponosan što sam svojevremeno potaknuo, a potom i aktivno sudjelovao u promjeni naziva Zakona o lovu u Zakon o lovstvu.Bilo je razvidno da spomenuti Zakon svojim pristupom i tretiranom tematikom značajno premašuje sam lov. S njime je,naime, oduvijek bilo regulirano ukupno lovstvo. A lovstvo je mnogo šira i kompleksnija aktivnost, a da bi ju se poistovjetilo s lovom. Iako vrlo značajan, lov je samo jedan od segmenata, kamenčića u mozaiku ukupnog lovstva.

Ta, običnom promatraču ne bitna promjena naziva Zakona,značajno je utjecala i na sveukupnu percepciju lovca. Od uglavnom „ ubojice životinja“, kao što su nas predstavljali zeleni i kojekakvi drugi pokreti za zaštitu životinja, lovac je tijekom vremena  prelazio u osmišljenog aktera lovnog gospodarenja tj. lovstva.Uglavnom zbog neznanja i neupućenosti protivnika lova i dalje mu se je mnogo toga predbacivalo, ali su objektivni argumenti bili na njegovoj strani. Objektivni argumenti njegove aktivnosti mogli su se iščitavati i iz Zakona. Urbanizacija i razvoj novih modernih znanstvenih spoznaja razvili su nova poimanja o do tada sasvim nepoznatim vrijednostima.

VALORIZACIJA LOVCA

Osmišljavanje lovstva kao aktivnosti s ciljem skrbi nad dijelom divljih životinja i njihovim staništem značajno je doprinijelo i valorizaciji lovca kao organiziranog sudionika lovnog gospodarenja. Sukladno lovstvu lovac više nije tamanitelj divljih životinja već njen hranitelj, čuvar, skrbnik i zaštitnik. U suvremenom lovstvu lovac je jedini ovlašten da divljoj životinji zakonito oduzme život i to kao dio zadatka/obveze koju odrađuje sukladno stručnim podlogama i osmišljenom gospodarenju.U današnjem svijetu elektronike, betona, asfalta, metala i plastike preostali živi svijet koji nas okružuje pobuđuje dodatni javni senzibilitet. Flora i fauna su izdignute na pijedestal čežnje i gotovo zadnjeg preostalog uporišta opstojnosti cijeloga svijeta. Dakako, da se takav pristup poput noćne more nadvio i nad brojne gospodarske grane čiji predmet zanimacije su primarno životinje, a potom sve češće i biljke. Općenito se dovodi u pitanje gotovo cijelo biotehničko znanstveno područje, a koje podrazumijeva i poljoprivredu i šumarstvo i prehrambenu biotehnologiju. U tom kolopletu promišljanja naročiti pritisak usmjeren je na uzgoj životinja i njihovo usmrćivanje.

Budući se jesti mora, trenutno je, uz zadovoljavanje sve kompleksnijih pa stoga i skupljih uvjeta (dobrobit životinja), uzgoj životinja za hranu još uvijek moguć.

PREDRASUDE IZ NEZNANJA

Uzgoj životinja za neke druge namjene (krzno) uglavnom je zabranjen (pravo životinja).Dakako da je uz naznačene pretpostavke i lov (odstrjel) divljih životinja (divljači) izdvojen kao vrlo istaknuti kamen spoticanja. Pri tome je neupitno da su brojne predrasude proizašle iz neznanja i volontersko tendencioznih prezentacija u sve brojnijim izvorima i metodama informiranja dodatni teret objektivnog i racionalnog promišljanja. A tamo gdje počinje utopija, racionalnost prestaje. Tamo gdje imaginacija utopije nadvlada struku i znanost, počinje nered. Upravo stoga je neophodan znatno suptilniji pristup u argumentiranom tumačenju pojedinih, u medijski izmanipuliranoj javnosti, osuđivanih mjera gospodarenja s ciljem očuvanja i zaštite preostalog živog svijeta koji nas okružuje.

Pri tome je sasvim neupitno da je održavanje brojnog stanja određenih populacija u gospodarski određenoj gustoći, a uz stalno pračenje njenih bioloških kolebanja, jedna od značajnijih mjera. A održavanje brojnog stanja podrazumijeva i uklanjanje prekobrojnih tj. onih koji svojim prisustvom ugrožavaju opstanak većine.

INTERESNA PROMIŠLJANJA

Tako to nalažu struka i znanost, a kojoj su, osim utopijsko filozofskih, gotovo jednaki neprijatelj i lobirano usko interesna promišljanja. Takva promišljanja uobičajena su u društvima s iskrivljenom hijerarhijom odlučivanja, a što je refleksija društveno političkih, socijalnih i ekonomskih mogućnosti.

Prijedlog novog Zakona o lovstvu samo je dodatna kap koja će već prepunu čašu potpuno preliti. U njemu je lovstvo dodatno marginalizirano uz neobjektivne i vrlo uskogrudne ustupke, a koji su samo forma bez pravog sadržaja. Stoga i priča s početka teksta ukazuje na svu zabludu, prolaznost i kratkotrajnost osobnog ponosa.  Ostalo je vjerovati da “stalna na tom svijetu samo mijena jest” i da će neke nove generacije barem pokušati vratiti čast i ponos plemenitoj ulozi lovca koji se primarno brine, čuva i nadzire naše nacionalno dobro.

Kada je potrebno, dakako, i s lovačkim oružjem u rukama.

Dr. Roman Safner

( Preuzeto iz Dobre kobi broj 191 / kolovoz  )